FAMOZNO: Izdinstavanje
Grešna mi duša, Đoleta i NSPM sam poprilično zapostavio otkako je paracrkveni turbofolk portal Sunčanik izbio na vrh moje top liste za odstrel opskuranata. Kad viđi vraga: prekjuče sam „kliknuo“ na NSPM i ustanovio da se NSPM u proteklom periodu lepo „izgradio“, ali da je ipak uveo crnu hroniku, sportsku rubruku i duplericu, što sam cenjenom uredništvu svojevremeno toplo preporučivao.
Moju pažnju je momentalno privukao katastrofički naslov - moglo bi se reći i neokremansko proročanstvo - zapandrčen nad transkriptom Đoletove govorancije na nekom televizoru, citiram: „Vlast se donekle stabilizovala, ali društvo nije. Poslednji šest-sedam meseci, Vučić ‘dinsta’ nas (jebo ja vas, prim. a.), a ne obrnuto. Glavna bitka će biti za apstinente.“
Đole je - najverovatnije nehotice - svima „kojima je do morala u politici“ pa idu na NSPM otkrio dve neporecive činjenice. Činjenicu jedan: da se vlast donekle stabilizovala, i činjenicu 2: da se društvo nije stabilizovalo. To su, fakat, neporecive činjenice, ali nisu nikakvo veliko otkrovenje, jer ja ne pamtim nijednu ovdašnju vlast koja nije bila samo donekle stabilizovana i nijedan trenutak u kome je naše društvo bilo stabilno.
Defetizam je uvek dete izneverenih nada. Ne znam na osnovu čega se Đole - koji nije politički nepismen čovek - nadao da će Visoka Vlast, uzdrmana posle pada nadstrešnice i posledičnih protestacija, ustuknuti pred „pumpanjem“ i pokolebati se zbog „dinstanja“.
Diciplinovanoj i dobro organizovanoj politici - a, šta god ko misilo, Visoka Vlast ima i disciplinovanu i dobro organizovanu politiku - može se sa realnim izgledima na uspeh suprotstaviti samo disciplinovana i dobro organizovana politika. Nema drugog puta. Drugačije ne može. Kraj priče.
Qwrz moj kraj. Pre je početak bez kraja. U društvu u kome se nacionalnom genijalnošću plebiscitarno smatra paralogički luping „mi možemo i ono što ne možemo“ uopšte nije čudna neumrla nada da će dvosatne ili trosatne protestne mobe - posle kojih se ide u kafiće i u općenite provode - „izdinstati“ stranku koja od vrha do dna partijske hijerarhije radi na bazi 24/7, a pritom raspolaže i neograničenim resursima.
Uzimajući sve skupa u obzir, moja neznatnost je još poodavno došla do sumornog zaključka da naše društvo ne može da se organizuje bolje od „ovog što nikad ovako nije bilo „, ne zato što je potkapacitirano, nego zato što zbog lenjosti i komoditeta neće da se organizuje.
Ima li izlaza? Osim onog mog, kroz koji niko neće da izađe, postoji i Đoletov. Evo ga: „S obzirom da će se na izbore možda čekati još godinu dana, mislim da će u jednom trenutku biti neophodno objavljivanje konkretnih imena (studenstke liste) i stavova o ključnim političkim i pravnim pitanjima.“ Apstinenti, ne oklevajte.